carstvo_vukova

TADA BI PLAKALA U SAMOĆI...

Vrijeme me podsjeća na nas.Jednom davno,na početku.Kad je sve bilo nezgrapno i ranjivo...Kad je sve bilo svježe...Želim nas natrag,ali vrijeme teče.Sad smo svakim korakom bliže idealnoj ljubavi nas...

Imam višak energije,ne znam gdje da ga potrošim.Rolanje u krug?ne pomaže..Ne znam gdje bi sa sobom..Treba mi nikotin..A ni tisuće poljubaca ne bi bilo na odmak.. :).Ne mogu te čuti..Ti ne možeš čuti moje volim te..Znaš ono,kad ti pošaljem 5 poruka za redom volim te i hrpu još toga,sve nabijeno emocijama..Da,tako...I fali mi to.

Misli se kote po uglovima moga uma.Da i ne.Za i protiv.Biti ili ne biti..Anđel i vrag na mojim ramenima se konstantno sukobljavaju.Još par sati djeli me od tvog zagrljaja...

Zamisli da putujemo prostranstvima gdje svi pjevaju o ljubavi?Jednom si mi rekao da te povedem tamo,kao u pjesmi...Nudim ti ruku.Idemo daleko...Šetajmo Londonom,plešimo Chicagom,sanjarimo Parizom,divljajmo Amsterdamom,igrajmo se ulicama Moskve,kupajmo se na pješčanim obalama Australije...Uhvati me za ruku,sklopi oči,poljubi me...I sve je tu,sve što hoćeš,samo nasmij se...

I trudiš se skriti svoje slabosti od mene,uzalud to ti ne ide...Oči tvoje sve mi govore...Tjelo tvoje priča mojim jezikom...Znam te...Sakrij se tu,uz mene,još pola stoljeća,bezbrižno sanjaj na krilu mom..Bit će lakše kad ostanemo sami..ja i ti kad zaplovimo zajedno vodama vječnosti...

SADA ZNAM DA TE TREBAM,

SADA ZNAM DA TE VOLIM

I KADA UNAPRIJED GLEDAM,

BEZ TEBE JA NE POSTOJIM

| Goofy | 3. lipanj 2009 22:27:32 | 1 komentara

A NA ZAPADU NIŠTA NOVO

U zadnja 2-3 tjedna HDZ-ove plakate skidaju HSP-ovci,SDP-ovci lijepe svoje,Hdz-ovci ih skidaju,a HSU-ovci skidaju njihove i lijepe svoje,predstavnici nezavisnih lista lijepe svoje,a ljudima većinom služe za smijanje..

Malo dalje,tj.u Šibeniku ništa bolje.Stipe Petrina i tamo neka HDZ-ovska teta svađaju se radi količine plakata i tko koje gdje lijepi.Pripadnici svakojakih stranki vozaju se u svojim automobilima koji su nakinđureni svim i svačim,a o razglasu i njihovom davežu da i ne pričam.

Kako se dan izlaska na birališta sve više bliži,gospoda organiziraju skupove tj.raji daju kruha i igara i sve bagatele!Pusta obećanja-ludom radovanja!

Spomenimo samo:"Morales u Šibeniku na otvorenom,sve besplatno!"

To je ionako svima jasno.

Fascinira me količina tog glupiranja,licimjerja i balkanizma.Bolje da viču sve dam samo da prodam,jer tako ćemo ionako završiti kroz naredne 2-3 god koliko se predviđa trajanje krize.

Ali nije to bitno,glavno da vjerujemo da smo mi jedna predivna zemlja( za koju,budimo realni 90% svijeta ne zna,a ako i zna,zna po Šukeru),da smo jelte veliki narod i zemlja s bogatom povijesti i bla bla bla.Guta nas živo blato a mi stojimo prekriženih ruku s nosom u zraku!Pfff..

A di je ona: "Ne srljajte kao guske u maglu?"

A di je kad vas razrednik pozove da vi,kao pravi učenici bi se trebali solidarizirat sa svojim profesorima i skupa s njima izaći u štrajk?A kad vi njemu kaže da većina razreda planira studirat,onda se sarkastično cereči.

Još najtragičnije je od svega,kad ljudi oko mene sa svojih 15-16 god komentiraju trenutno stanje,nagađaju pobjednike izbora i raspravljaju o politici,oni od 17-18 god gledaju kako će preko granice,na zapad čim maturiraju i ugledaju priliku za to.

I onda o tom slušat gdje god da dođeš.Za ručkom,u kafiću na kavi,u školi,na ulici dok hodaš,na kolodvoru dok čekaš autobus,zure u tebe sa plakata dok čekaš zeleno na semaforu.IZLUĐUJE

Meni je to sve OK,sve good,ja znam da iz ove zemlje teško da ću negdje u bijeli svijet.Ja ću bit jedna od onih koja će ostat,koju će sjebat Državna matura,studiranje po Bologni jer neće imat dovoljno para za studij budući da imam starijeg brata koji ovu jesen vjerojatno kreće na studij građevine u Zagreb ili Split,a ja ću dogodine isto negdje(ne dalje od mora :D),koja ima još 2 mlađa brata čije je školovanje tek u začetku pa će i za njih trebat para,pa ću na kraju studirat neki lijevi faks u mojoj županiji...Još jedna iz radničke klase...

I onda uz sve ovo,vjera u bolje sutra? I don't think so...

Ako bude sreće,možda na kraju otvorim svoj kafić(registriran kao ugostiteljski objekt ZA pušače) iznad šanka visit će slika :

| Goofy | 15. svibanj 2009 21:58:46 | 6 komentara

AKO ZNAŠ BILO ŠTO

Noć okupana mjesečinom.

Ti.Ja.Opet na starom mjestu.

Napokon.

Sretna u našem postojanju.

U našem trenu.

Dodiru.

Poljupcu.

Zagrljaju.

I pričama sjete.

....

Tehnički imam još mjesec dana da riješim školu."Visi"mi par predmeta. :S

Još mjesec dana dok ne počnem raditi.

Još mjesec dana čekanja do odlaska u Španjolsku.

Još mjesec dana do čekanja da prođu dva mjeseca.

Da pregrmim i ovo ljeto i sve što ono nosi.

valjda neće biti loše..Valjda će biti bolje...

| Goofy | 10. svibanj 2009 14:40:42 | 7 komentara

A JA SAMO RIJEČI SLAŽEM

{ne,ne,nema te..odnio te san}

Gore.Dolje.Naprijed.Nazad.Lijevo.Desno.

Kuda?

Izgubila sam se.

Lutam cestama koje mi uopće nisu poznate.

Ljudi imaju ista lica kao i oni,ali to više nisu oni.

Sada su stranci.

I nitko više nije isti.

Nitko.

Odrastanje...

Da.Odrastanje.

Za mene su govorili da sam preozbiljna za svoje godine.

Promjenih se,život je jedan.

Više se smijem i krajnje djetinjasto se ponašam.

Unutra žalim.

Nitko više nije isti.

Nikoga nema.

Svi ste privid.

Trljam oči,pomislim da sanjam.

sve je stvarnost.

Sve je tuga,žalost jad...

Domino efekt.

Jedan po jedan.

Samo padaju.Samo nestaju.

Dolaze drugi.Dolaze snažniji ali me ne znaju.

{mrlje}

{Kada te vrijeđaju neke teške riječi

Od strane osobe do koje ti je stalo

I kada se u tebi nakupi mnogo

Na izgled sitnih i glupih poniženja

Na trenutak staneš da razmisliš malo

Pa odeš bez ikakva upozorenja

I ostaješ sam

I priznaješ sam sebi da još uvijek voliš

I možeš da se sjetiš samo svijetlih strana

I želiš da se vratiš da klekneš da je moliš

Ona je za tebe boginja bez mana

Ona je za tebe zvijezda u daljini

I tek kad joj priđeš u njezinoj nutrini

Primjeæuješ mrlje koje tebi škode

I ti je ponovnopuštaš neka ode

I ostaješ sam

Kada te netko obasima stalno

Gomilom običnih a dvosmislenih riječi

I kada netko svaki tvoj pokret

I svaki osmjeh baca na vagu

I kad nisi u stanju preko toga prijeći

Sakupiš snagu sakupiš snagu

I ostaješ sam

I priznaješ sam sebi ...}

| Goofy | 25. travanj 2009 14:10:48 | 2 komentara

HODAJ,NEBO STRPLJIVE VOLI..HODAJ MOŽDA SE IPAK SVE U DOBRO PRETVORI

Znate ono pitanje,jeste li ikada doživjeli iskustvo blizu smrti?

ja jesam...

Jel vas zanima kako to izgleda?

Dijete sam...Gušim se,on me pokušava spasiti Hajmlihovim zahvatom...

Visim ko krpena lutka u njegovom naručju.

Kroz zasuzene oči od pustog napora,gledam u lice svoje uplašene majke kako paničari...

Tijelo me sve više boli,borim se za zadnje uzdahe...

Lagano trnem,ali nije neugodno...

Kroz napola sklopljene kapke promatram stvari oko sebe...

Blijedo ružičasta magla obavija taj prizor..

Lagano svjetlo obasjava te "zadnje"slike .

I nije me strah..Smireno promatram to..

Smješno je to što su ti zadnji pogledi bili uprti u kuhinjske elemente,zidove hodnika i kadu u kupaonici...

Smirena sam,ne bojim se..

U redu je.

Nagli pritisak na moja rebra vraća me natrag.

Komad hrane koji me je gušio,samo je izletio kroz moja usta.

Rekla sam samo:boli.

On je rekao da bi mi radije slomio rebro da me spasi nego da se ugušim.

Majka me je znojnu i blijedu grlila.Ali mene nije bilo strah...

Poslije sam počela vjerovati da me mrtvi čuju.

Poslije su mi groblja postala draga mjesta.

Na jednom sam znala dugo sjediti,gledati u urezana imena i samo im pričati što se sve događa oko mene i u meni..

Sada..

imam učestale deja vu-e.

Tragično je to što ti sve se čini već viđenim,ali ne znaš odakle.

Navikneš.

I snovi mi pričaju skroz čudne priče.Poslije se neke i ostvare...

Navikneš.

Neke stvari nikad nisam zaboravila.

Ovu jesam...

Prije...

Nije me nikada bilo strah smrti.Bog lude čuva,a sačuvao je mene..Bila sam ljuta na Njega kad je uzeo k sebi vatrogasca.Bilo mi je strašno krivo i nisam mu vjerovala.I opet  me je sačuvao.Dok sam hodala po rubu,on me je držao,a nisam to znala...

Sada..

Sada znam da su svi u redu..Svi oni.Ali mi nedostaju.Pogotovo onih dvoje koji su mi toliko značili,za koje sam znala da će uvijek biti tu,kraj mene.I jesu,samo na drugačiji način.Sad znam da je u redu...

Znam da vide koliko mi nedostaju,znam da razumiju onu oluju koja me lomi iznutra..Znaju da mi je teško kad radi gluparija gubim prijatelje...Znaju da mrzim to i da mi je teško zbog toga...Ali isto tako znaju da su se i gore stvari događale,da sam sve sama nosila...Znaju da imam snage za dosta toga.Znaju da mi je jedan deshko postao sve i da se u njemu očituje sva moja snaga za dalje kroz život.Znaju da je on ogledalo moje jače strane..

Znam da bi mi htjeli toliko toga reći,al mrtvi ne govore...

U međuvremenu,gubila sam masu ljudi koji su mi toliko bili dragi i koje sam voljela.Na ovaj ili onaj način,izgubila sam ih negdje po putu...Jesam li ja kriva za to?vjerojatno...Ali ne znam kako...Fale mi..Jako..carmen pogotovo.Ona je kužila tu drugu stranu..Njoj je bilo donekle jasno sve to...I fali mi njeno razumjevanje...

href="http://s271.photobucket.com/albums/jj132/DeepBlue16/?action=view&current=galjeb.jpg">

Kažu da za sve postoji razlog...Valjda postoji za ovo..Valjda postoji razlog zašto se sve ovo vako odvrće...

Znam da sve zvuči krajnje glupo,profurano,jadno.Ali to je tako...U biti,jako je jednostavno...Teško je shvatiti i razumjeti...

| Goofy | 19. travanj 2009 14:27:49 | 6 komentara